Obicaji o Smrti

Naslov komentara: Obicaji o Smrti Tue Mar 17, 2009 3:48 am

Običaji o Smrti

Bolesnika prije smrti ispovijedi svećenik i potom daje sveto pomazanje. Umirućem čoviku zapali se svijeća od voska i stavlja u ruku. Nekad je to bila namotana na dnu u krug. Mrtvaca treba oprati i potom obući te pregledati mu tabane. Ako se ustanovi da boji nisu jednaki, pomisli se kako bi netko od ukućana mogao naskoro umrijeti. Ako je umrli mladić, obuku ga u odjeću kakvu bi nosio kao mladoženja, a ako se radi o djevojci, odjenu ju u bijelinu, te joj se usto kupi šlajer , tj.vrlo. Stariji svijet bude obučen tako kako su se splete vijenac od pavenke, te se savije oko njega u lijesu. I umrlom mladiću i djevci stavi se na prst malo pavenke. Mlađima se u ruke stavlja bijela, a starijima crna krunica. Mladiću i djevojci stavljaju se uz ležeće tijelo, a starijim osobama one se prekriže na prstima. Dok se mrtvac ne stavi u lijes, koji se nekad radio u selu, napravi se za mrtvaca postolje na koje se uzduž polože daske kojese prekriju bijelom plahtom. Kraj ležećeg mrtvaca zapale se dušice i stave pod noge, a u čašu blagoslovljene vode stavi se jelova grančica kojom će se škropiti mrtvac. Pod glevu mu stave mali bijeli jastučić u kojem se ne nalazi perje nego strugotina od škrinje. na jastuku dođe i komad platna. mlada mrtvaca prekriju bijelim a starijega crnim prekrivačem. Ako je mrtvac za života bio sklon da malo više popije, uz njega se stavlja boca s pićem, uz pušača pak stavljana je kutija s cigaretama. U obvezne radnje oko mrtvaca spada i vezanje njegovih nogu, kao i podbradnjak ispod brade i preko tjemena. Ovo posljednje uklanja se prije zakivanja mrtvačke škrinje. Crkvena zvone se oglase već na vijest o preminuću, zatim kad ukopnici krenu na groblje kopati raku te pri unošenju mrtvaca u crkvu, na putu za groblje. Slijedeću noću kući gdje leži mrtvac jest čuvarina , tj.muška rodbina, susjedi i prijatelji sjede uz pokojnika te ga, kaže se, čuvaju. U pripovijedanju o pokojniku i drugim temama te u kartanju provode noć i za to vrijeme bivaju nuđeni kavom i piće. No, ni razne društvene igre nisu u ovoj prilici strane. Danju mrtvaca pohođuje rodbina te suseljani te se pomole za pokoj njegove duše i poškrope ga blagoslovljenom vodom. U novije vrijeme donose pohoditelji dotičnoj kući razne sitne darove, nešto od jela i pića. Pokojnika umrlog tijekom dopodneva pokapaju sutradan poslije podne, a onoga koji je preminuo tijekom popodneva ili u večernjim satima, sahranjuje se dva dana kasnje, prije podne. U naricanju žene po srodstvu najbližih, ističu se pokojnikove dobre strane.

Stanovito vrijeme pred dolazak svećenika da obavi dio pogrobnog obreda u pokojnikovoj kući, odlaze četvorca ukopnika na groblje da iskopaju raku, noseći sobom uz potrebna alat i jela i pića. Kad to obave te pojedu koji zalogaj hrane i popiju koji gutalj pića, prekriđe na groblju lopate i gramp tj. kramp, uzmu iz crkve nosilai ponesu ih pokojnikovoj kući. pošto je svećenik obavio taj dio ukopnog obreda, lijes s mrtvacem odvozi se na grobje traktorskom prikolicom. U sprovod obvezno ide obitelj, oribati, raspremiti postelje i pripremiti jelo za sve sudionike sprovoda. još uvijek se drži običaj paljenja naramka slame kad pokojnika odvoze iz dvorišta kuće, pa se misli, ako se dim kreće za lijesom, u toj kući neće skoro nitko umrijeti, a ako se dim vraća u dvorište, tada će smrt tu kuću naskoro pohoditi. Na groblju se na škrinju spuštenu u raku triput baci po grumen zemlje, onaj tko mrtvacu nije ništa, uz riječi : << Laka ti bila crna zemlja . >> neki međutim spuštaju grudice zemlje u grob šuteći. Rođaci zemlju na mrtvačev lijes na bacanju.

Dok traje pogrob, u toj se kući i u blizom rodu ne radi ništa teže na zemlji. Običaj je da se ukopnik nadari s jednim rušnikom , dakle ručnikon te rupčićem. Ručnikom koji je bio ovješen na križ na čelu pogrebne povorke biva, nagrađen župnik, a crni rubac, također s križa, pripadne onome tko križ nosi.

U pokojnikovu kuču s groblja se vraćaju ukućani i bliža rodbina gdje ih čeka gotovo jelo. Rođaci i prijatelji tijekom prvih desetak dana nakon pogreba dolaze na žalost , obično na večer i u košarama donese jelo i piće. Košara se prekrije bijelom slavetom i crnim rupcem. Ubrzo nakon pogreba služe se još dvije mise za dušnice, od ukupno tri koliko će ih ukupno biti služeno. Uobičajeno je služenje mise za mrtve i kasnjije, pa i viće godina nakon smrti dotične osobe.