Neke pjesme o Lici....

Naslov komentara: Neke pjesme o Lici.... Mon Feb 09, 2009 1:45 am

Plemenitost kamena

Da sam rođeni Švicarac,
Imao bih svoju banku.

Da sam rođen kao Nijemac
Imao bih svoju marku.

Da sam rođen kao Francuz
Imao bih svoju vilu.

Da sam rođen kao Kinez
Imao bih svoju svilu.

Da sam stari Egipćanin
Imao bih piramidu.

Da sam rođen kao Španac
Imao bih i koridu.

Ali nikad ne bih znao
Što je u svijetu ono pravo

Posna zemlja, lelek sunca
Brza rijeka, gora silna
S ovog ličkog kamenjara
Najljepša se duga stvara
U promuklom vrisku bure
U osmijehu jedre cure
U urliku silnog vuka
U pletenoj maji puka.

Naslov komentara: Re: Neke pjesme o Lici.... Mon Feb 09, 2009 1:46 am

Zemljo vukova

Zemljo vukova,
Što svijetliš u iskri zjenice,
Koju sunce ukrade oku
I zapali sa njom vječnu vatru,
Na žici naše dangubice.
Zemljo vukova,
Što ćud svoju ne proda za večeru,
Ni sad tako zaodjenuta u strnjišta,
Kada duše ozeble griješ
kroz pamćenje a ognjišta.
Zemljo vukova,
U isti mah i divlja i pitoma,
I oštra hrid s vrha Plješevice,
I meka livada u dolini Gacke,
Pjesma vukova što se spušta s maglom,
I na zboru pjesma rozgalice.
Zemljo vukova,
Što u damarima srca živiš,
U slici bez rama, u riječi bez glasa,
U treptaju stare lampe,
U mirisu kruha ispod crepnje,
I u svakoj resi ličke kape.

Zemljo vukova,
Što u daljini tiho ječe,
Za čovjekom s kojim postelju dijele,
Jer vuk bez čovjeka i nije vuk,
A, na zemlju bez čovjeka
spustilo se veče.
Zato, palim ovim kresivom
Sve zvijezde što nebo ih okova,
I rasipam ih po njedrima tvojim
Darujući ti svjetlost, sunce, dan ...
Zemljo vukova ...

Naslov komentara: Re: Neke pjesme o Lici.... Mon Feb 09, 2009 1:56 am

Nema moga sinoćnjega prelca,
Pomrčina, pa se boji zeca.

Sjedi dečko i podbočio se,
Za djevojkom ožalostio se.

Drugarice, eto ti ga vraže,
Kad poljubi onda drugom kaže.

Čuješ dečko u oči ti velim,
Da se s tobom šaliti ne želim.

Dečko žuti brzo se naljuti,
A garavi to je dečko pravi.

Oj, Nikola, moj dukate žuti,
Ljubit ću te, nek se nana ljuti.

Imam dragog, ime mu je Ive,
Sve sam cure zavadila š njime.

Oj, ti mali, u crvenoj kapi,
Volim tebi, kao svome tati.

Kiša pada, ja pokiso mlada,
Dragi, đe si, kišobran donesi.

Bilo vedro, pa se naoblači,
Bio dobar, pa se izopači.

Eto, vlaka, preko ravne Like,
I u njemu najmilije dike.

Moj Milane, jabuko sa grane,
Ljubila bi te, al ne smijem od nane.

Moje oči ne vide u mraku,
Mjesto cure,ja poljubi baku.

Svekrvico, koprivo i trnje,
Kad te vidim srce mi pretrne.

Vatajte se curice do mene,
Dok se nisu povatale žene.

Znaš Udbino, kad si turska bila,
U tebi se crna kava pila.

Ao, Švico, među dvije vode,
U tebi su cure ko jagode.

Ja udovac, a žena mi živa,
To je samo moja pamet kriva.

Mene majka suvim sirom rani,
Da joj budem ljepša nego lani.

Bila bi se vjenčala još juče,
Ali popo izgubio ključe.

Što sam znala to sam ispjevala,
Što je ostalo ne bi u vreću stalo,
Ovo je malo iz torbe ispalo.